Povratak u svemir
– koliko su sigurna NASA-ina putovanja u svemir
Direktor NASA-e Michael
Griffin je siguran: „Svi problemi koji su uzrokovali rušenjespace shuttlea „Columbia“ su sanirani.
Usprkos svemu, svaki let je riskantan iako je NASA sve učinila da bi smanjila
rizik leta. Do nesreće je došlo 1.veljače 2004. U nesreći je poginulo svih
sedam astronauta. Tada je otpali komad izolacijske pjene oštetio zaštitne
pločice na lijevom krilu toliko jako, da se space shuttle nakon ponovnog ulaska
u atmosferu doslovno raspao. NASA je nnkon tog događaj prekinula sve space
shuttle letove u svemir , te je investirala više od 1,5 milijardi dollara s
ciljem poboljšanja sigurnosnih standarda. Kod planiranog starta Discovery-a se
stoga mnogo riskiralo.
Povratak u svemir
– rekonstrukcija Coloumbia katastrofe
1. veljače 2003.
je NASA doživjela jedan od svojih najcrnijih dana: Nakon dva tjedna u boravka u
svemiru astronauti Columbia-e se raduju povratku na Zemlju. Kratko pred ponovni
ulazak u atmosferu Shuttle se razlomio u više milijuna pojedinih dijelova. U
preko pet saveznih američkih država padaju olupine s neba. Tri mjeseca NASA uz
pomoć deset tisuća vatrogasaca sakuplja preostale dijelove Colummbia-e. U
hangaru u Cape Canaveralu NASA – tehničari počinju s ponovnim sastavljanjem
Columbia-e u svrhu rekonstrukcije nesreće.
Prerezano kao s
plamenikom
Prvo su inžinjeri
pretražili najosjetljivije djelove letjelice, među njima i staklo cockpita.
Nakon tjednima dugog posla pronalaze tragove taljenja na aluminijskoj strukturi
lijevog krila. Neki dijelovi izgledaju doslovno kao da su prerezani s
plamenikom. Istraživanja se sada koncentriraju na toplotni štit lijevog krila.
Nakon par tjedana stvar postaje jasna: Toplotni štit lijevog krila je oštećen.
Taj zaštitni sloj treba od keramičkih pločica treba Space shutle, da se kod
ponovnog ulaska u atmosferu ne rastali. Kada sa 28.000 km/h ulazi u atmosferu
zahvaljujući trenju nastaju temperature do 1800 stupnjeva celzijevih.Kritično:
Već nakon „Challanger katastrofe od prije 18 godina članovi tadašnjeg odbora za
istraživanje kritiziraju: „Toplotni štit podnosi visoke temperature, ali se
lako mehanički može oštetiti“.
Povratak u Svemir
– Potraga za greškama
Je li toplotni
štit krila već kod starta oštećen? Procjena televizijskih snimaka isprva ne
sadrži nikakve indicije. Usprkos svemu kontrola leta je uvjerena da je kod
starta vidjela sjenu na slici. Direktor leta Le Roy Cain uvijek ispočetka
pregledava sliku. Tek povećanje video - snimke pokazuje što se dogodilo: Veliki
komad, vjerojatno led se odlupio od glavnog spremnika goriva i razbio se na
lijevom krilu. No, oštećenje na krilu se ne može uočiti na snimci.
NASA želi saznati
kakvo djelovanje udar komada leda u krilo može imati. Stoga tehničari NASA-e u
svibnju 2003 izrađuju model krila i gađaju ga iz različitih kuteva sa zaleđenim
komadima izolacije. Kod nesreće se vjerojatno – prema aktualnim sumnjama –
izolirajući sloj pjene na spremniku natopio vodom. Kod starta se taj sloj kod
temperatura ispod ništice pretvorio u komad leda.
Eksperimenti
NASA-e dokazuju uzrok nesreće
Eksperimenti
dokazuju uzrok: Ako takav komad leda u kutu od devet stupnjeva udari o krilo,
uzrokuje priličnu štetu. Sada više ne postoje sumnje o tome kako je došlo do
katastrofe: 80 sekundi nakon startakomad leda se odvaja od spremnika goriva i udara s brzinom od 800 km\h u
lijevo krilo. Toplotni štit više ne može funkcionirati.
Povratak u svemir
– Je li spas posade bio moguć?
Nakon toga što je jasno da„Columbia“ sa svojim oštećenim toplotnim štitom ne bih mogla podnijeti povratak u atmosferu preostaje pitanje o mogućnosti spasa astronauta. Diskutira se o četiri varijante:
1) Spašavanje na
ISS ( International Space Station):
U 200 kilometara
višoj putanji od „Columbia-e“ kružila je Internacionalna Svemirska Stanica
(ISS) . No, zalihe goriva Space Shuttlea ne bih bile dovoljne za put do
Svemirske Stanice. I u slučaju da su zalihe goriva bile dovoljne, i to ne bih
pomoglo. Space Shuttle bih u tom slučaju trebao modul za spajanje s ISS-om- ali
ga u tom slučaju nije imao. To znači: „Columbia“ se uopće nije mogla spojiti sa
ISS-om i astronauti nisu mogli presjesti.
2) Spas pomoću
ruske Sojus-rakete:
Takva letjelica
bih u roku od deset dana bila spremna. Uspros svemu, u malenu kapsulu bih se
mogla spasiti samo dva od sedam astronauta.
3) Let spasa
„Discovery“
Pokušaj spasa
astronauta pomoću shuttlea „Discovery“. Pokušaj bez smisla, budući da je NASA-i
potrebno minimalno šest tjedana za pripreme shuttlea. Brža akcija bih čak i
spasioce dovela u opasnost. I da se „Discovery“ uspjelo prije lansirati, prema
mišljenju stručnjaka i to ne bih značajno promijenilo situaciju, budući da
Columbia nije raspolagala dovoljnim zalihama kisika.
4) Popravak
oštećenog krila u svemiru:
Ipokušaj popravka krila u svemiru ne bih
vjerojatno uspio, budući da se na „Columbia-i“ nisu nalazili ni zamjenski
djelovi, a ni adekvatan alat.
Povratak u svemir
– je li ipak postojala mogućnost spasa?
Stručnjaci su
sigurni: Ulaskom u atmosferu„Columbia“
je izgubljena. Kod brzine od 28 000 km/h toplotni štit je nezaobilazan. Brzina
u tom slučaju uzrokuje pomoću trenja temperature do 1 800 stupnjeva Celziusa.
Toplotni štit podnosi čak temperature od 2 000 stupnjeva, ali aluminijski
kostur pod štitom samo 250 stupnjeva.
Usprkos svemu
postojala je mogućnost spasa posade: Pravovremeni prekid misije odmah nakon
starta. Shuttle može u prvim minutama leta odbaciti rakete i spreminik goriva,
te može ponovno sletjeti. Da bih to bilo moguće, kontrolni centar je odmah
trebao primjetiti oštećenje toplinskog štita
Za to su kamere
NASA-e trebale raditi, što se nažalost nije dogodilo. Nitko nije primjetio
oštećenje toplinskog štita.
I kod „Columbia“
i kod „Challanger“ katastrofe 1986. se prije starta pokušalo upozoriti
NASA-una moguće opasnosti, no
upozorenja nisu shvaćena ozbiljnima. Kod „Challangera“ je za vrijeme
polijetanja eksplodirao glavni spremnik goriva. Nesreću je uzrokovala porozna
brtva rakete. Brtva je oštećena, budući dase na dan polijetanja 1986. temperatura spustila ispod ništice. NASA je
velika ustanova s 50 000 suradnika. Informacijama je potrebno relativno dugo da
dopru do ključnih osoba. Problem sa brtvama je NASA-i bio poznat i tada, ali se
informacija negdje „izgubila“. Kritičari vide u birokratskim strukturama NASA-e
glavnog krivca za tehničke probleme letjelica.
Povratak u svemir
– toplotni štit – kroničan nedostatak
Stručnjaci
smatraju toplotni štit pogrešnom konstrukcijom. Toplotni štit shuttlea je
razvijen prije 40 godina. U to doba je riskirati bilo normalno. Vladao je
hladni rat, a za vojsku su putovanja u svemir bila važna po život. Toplotni
štit se sastoji od 20 000 krhkih pločica. Kod skoro svakog od preko 100 letova
space shuttlea je postojao razlog za brigu. NASA se prije 40 godina odlučila za
keramiku, jer ona dobro odvodi temperaturu. Pločie su nažalost veoma krhke. Stoga
je za nasljednika Space Shuttlea razvijen novi toplotni štit. Sastoji se od par
masivnih dijelova koji se ne sastoje od keramike, već od spoja ugljika.
Materijal je otporniji od keramike. Iz financijskih razloga se ne izrađuju
nasljednici space shuttlea.
Slaba točka:
Problemi s održavanjem
Prije 40 godina
su znanstvenici sanjali o svemirskom brodu koji bih se mogao koristiti u više
navrata. Trebao je stotine i stotine puta odletjeti u svemir , te uštedjeti
mnogo novca u odnosu na rakete. Tehnika nažalost nije to mogla podnijeti. Nakon
svakog leta raketni motori umjesto planirane kontrole trebaju generalni remont.
Stručnjaci procjenjuju: Troškovi održavanja očito nadmašuju troškove novih
motora. Posljedica: Kod skoro svakog leta je barem jedan motor izgubio snagu.
Stoga NASA u budućnosti želi svemirski brod za jednu uporabu. Taj sistem bih se
jednostavnije izradilo, ali konkretan projekt još ne postoji.
Povratak u svemir
– Što je NASA poboljšala?
Dvije godine i
šest mjeseci je deset tisuća znanstvenika iz cijelog SAD-a analiziralo shuttle
u potrazi za nedostacima.
-Inžinjeri
Kennedy Space Centra su u Floridi testirali Motre na tlu
-Elektroničari iz
Houstona su pločice štita oblijepili senzorima. Senzori bi u budućnosti trebali
registrirati ostećenja toplotnog štita.
-Kanada razvija
robotsku ruku za nadzor space shuttlea u svemiru
-razvijena je
nova izolacijska pjena koja omogućava popravke toplotnog štita
-space shuttle-i
su osim toga dobili nov spremnik goriva.
Ukupno je
provedeno više od 2000 poboljšanja
Iako NASA daje
sve od sebe kako bih „Discovery“ mogao uspješno poletjeti, let u Space shuttleu
neće nikada postati rutina. Iako NASA cilja na novi nasljednički sistem
letjelica u 2010. , stručnjaci su mišljenja da to nije izvedivo prije 2015. Do
tada se SAD uzdaje u „Discovery, Endeavour i Atlantis“. Preostaje samo pitanje:
Zašto space shuttle uopće još smije poletjeti? Odgovor: Bez space shuttlea se
Internacionalna Svemirska Stanica (ISS) ne može dovršiti.Naime, dvije trećine
svemirske stanice nisu još u svemiru. Najskuplji građevinski projekt u povijesti
čovječanstva bih bez Space shuttlea bio samo najskuplja ruševina svih vreamena.