Pozdraviti
pradjeda, vidjeti prve dinosaure ili prisustvovati kod rođenja Isusa? Bit će li
to kada u mogućnosti, tj, prošlosti uopće moguće? I što se dogodi ako netko
ubije vlastitog oca prije nego on začne potomke? Od Teorije relativnosti
Alberta Einsteina mnogi znanstvenici razmišljaju o putovanjina kroz vrijeme. I
oni su došli do nevjerojatnog zaključka. Prema zakonima fizike putovanja kroz
vrijeme su itekako moguća.
Putovanja
vremenom – što je uopće vrijeme?
Vrijeme nam se
čini kao nešto nezavisno, kao nešto što se ne može zaustaviti ili vratiti.
„Apsolutno vrijeme prolazi uvijek isto i ostaje u svojoj prirodi bez ikakve
veze sa vanjsikm predmetom.“ Tom rečenicom je Sir Isaac Newton 1687. formulirao
naše poimanje okoliša.
„Iako nam to
djeluje moguće, povijesno gledano je to bio korak unatrag“ piše profesor Dieter Zeh u eseju o fenomenu vremena. Već je
Aristotel, ali i Newtonov suvremenik i konkurent Leibniz naglašavao relativni
karakter vremena.
Možemo li
kontrolirati vrijeme?
Jedino brzina
svijetlosti izgleda da je jedina konstanta u ovom relativnom svemiru. Ništa se
ne kreće brže od fotona. U tzv. tahione – partikle brže od svijetlosti više ne
vjeruje ni jedan znanstvenik. No, što bi bilo da se umijesto povećanja brzine
jednostavno skrati vrijeme? Momentalno znanstvenici na cijelom svijetu traži
način kojim bi mogli „prevariti“ vrijeme. Iznenađujuće: Prem nama poznatima
zakonima fizike putovanja vremenom su moguća. Jer kod fizičkih pojava i prcesa
smjer vremena ne igra apsolutno nikakvu ulogu. Obavlja li se kemijska reakcija
u vremenau prema „naprijed“ ili „nazad“, ovisi samo o okolnostima. Od
Einsteinove teorije relativnosti je također jasno da vrijeme i prostor postoje
paralelno u prostornom vremenu. Prema Eisteinu velike mase „iskrivljuju“
vrijeme pomoću svoje velike gravitacije. Time mijenjaju vrijeme i prostor.
Putovanje
vremenom – punom parom u budućnost!
Varijem je znači
relativno. Ali što to uopće znači? Vremenski tok ovisi o promatraču. Paradoks
blizanaca – poznati misaoni eksperiment ilustrira navedeni efekt. Blizanac
napušta Zemlju u svom svemirskom brodu koji skoro postiže brzinu svijetlosti i
nakon svog putovanja se vraća ponovno na Zemlju. Tada ustanovljava da je brat
blizanac koji je ostao na Zemlji mnogo više ostario od njega. To ima veze sa
vremenskom dilatacijom, čije otkriće zahvaljujemo Einsteinu. Jednostavno
rečeno, za svemirski brod koji se kreće skoro brzinom svjetlosti prolazi
jednostavno manje vremena.
Dokazi ne
nedostaju
Znanstvenici su u
međuvremenu čak pronašli i dokaze za to. Dva međusobno sinkronizirana atomska
sata su pokazala mjerivu razliku u proteklom vremenom, nakon što je jedan od
njih u zrakoplovu opkružio svijet. „Leteći sat“ je moglo bi se reći malo
otputovao u budućnost. Rekordni kozmonaut Sergej Awdejew, koji je u svemiru
proveo ukupno 747 dana je u odnosu na nas uštedio otprilike pedesetinku
sekunde.
Znanstvenici
potpuno drugog područja istraživanja: Promatraju myone, malene elementarne
partikle, koji usprkos svog veoma kratkog životnog vijeka (2,2 · 10-6 s)
uspijevaju prevaliti put od granice naše atmosfere sve do zemljine površine.
Zbog nijhove brzine se prostor “iskrivljuje“ prema njima.
Pomoću svemirskih
brodova se tolika brzina ne može postići. Iz tog razloga teoretičari traže
mogućnost kojom bi „iskrivili“ prostor bez velike brzine. Umjetno stvoreno
energetsko polje, warp-mjehur može prostor između starta i cilja toliko
savinuti, da bi svemirski brod morao proletjeti samo gotovo nebitni dio puta.
Ali kako se takvo energetsko polje može kontrolirati ne zanju ni znanstvenici.
Putovanje kroz
vrijeme – putevi u prošlost
Prema općoj
teoriji relativnosti pomislivo je da neaka vrsta rupe-tunela, povezuje dva različita
područje prostornog vremena, npr. dvije crne rupe. Ozbiljni fizičari, kao što
je rus Sergej Krasnikow već proračunavaju što bi bilo potrebno da se stabilne rupe-tuneli
(crne rupe) koriste za putovanja. Problem: U praksi se takve prečice kroz
vrijeme i prostor veoma brzo raspadaju. Prema Krasnikow-u bi se rupa-tunel
mogla stabilizirati kroz materiju sa negativnom gustoćom energije. No, gdje se
takva materija može pronaći, ne zna ni Krasnikow. Ni druge „rute leta“ ne
obećavaju više uspjeha: Crne rupe koje ekstremno brzo rotiraju ili kretanje
dvaju kozmičkih stringova važe kao „putevi kroz vrijeme“, ali momentalno nitko
ne vjeruje u njihovu egzistenciju i praktičnu primjenu.
Paradoks djeda
U slučaju ako
osoba koja putuje kroz vrijeme jednom uspije prevaliti sve prepreke nastaju
sljedeći problemi.Prema Krasnikowu se pomoću rupe-tunela može stići u prošlost,
no, to je prošlost paralelnog svemira. Znanstvenici također diskutiraju o tome
što bi se dogodilo da vremenski turist u prošlosti ubije jednog od svojih
predaka. Tzv. „Paradoks djeda“ im
logičke posljedice za naš život. Ako djed koji je ubijen nije u stanju začeti potomstvo,
ni osoba koja je putovala kroz vrijeme ne može postojati. Ona stoga uopće ne
bih mogla putovati kroz vrijeme i vratiti se u prošlost, i tamo ubiti vlastitog
djeda. Poznati istraživač Stephen Hawking je ljubiteljima science fictiona
oduzeo sve nade u putovanje kroz rupe-tunele i crne rupe. Prema njgovom
mišljenju materija iz crnih rupa izlazi jednom ponovno iz njih, ali nažalost u našem
svemiru, i nigdje drugdje.