Kad su pobjedničke
sile iz prvog svjetskog rata zabranile motorne zrakoplove, došlo je vrijeme za ljude
koji su bili oduševljeni zrakoplovstvom, oni su naime konstruirali prvu
jedrilicu. U drugom svjestkom ratu su i vojni stratezi otkrili jedrilice.
Pomoću njih su sejedinice i materijal mogli u tišini transportirati iza
neprijateljskih linija.
Pionir leta Otto
Lilienthal je prvi puta poletio u jedrilici čija su krila bila izrađena od
platna za brodska jedra. Taj zrakoplov je bio preteča današnjih modernih
jedrilica.Današnje jedrilice se najčešće koriste u sportske svrhe. Njihovi
piloti se natječu u raznim disciplinama.Cilj:određeni put prevaliti u čim
kraćem vremenu. O pobjedi ili gubitku odlučuju i nakon više sati u zraku
najčešće samo centimetri.
Bez zvuka kroz
zrak – Nijedan let bez rizika
Let jedrilicama
nije bezopasan sport. Razlog: kod natjecanja često stotine pilota istovremeno
koriste topli zrak koji se podiže. U slučaju ako se kod toga dva zrakoplova
dodirnu, prijeti im pad na zemlju. Pilot tada praktički nema mogućnosti za
stabilizaciju zrakoplova i sigurno slijetanje. Kod toga je često došlo do
teških nesreća.
Inovacije
Da bi se
spriječili sudari i rušenja jedrilica, inženjeridano-noćno rade na razvoju novih sigurnosnih
sistema. Primjer: Padobran za zrakoplov ili jedrilicu. Pomoću njega se pilot i
letjelica sigurno vraćaju na tlo. Sistem se momentalno još nalazi u
eksperimentalnoj faazi, no prvi testovi su bili veoma uspješni.
Druga alternativa:
Solair 2. Ona raspolaže solarnim ćelijama na krilima; solarne ćelije pretvaraju
svjetlost u električnu energiju. A el.eng pogoni propeler na trupu zrakoplova.
Jedrilica na taj način može samostalno poletjeti, ili može odletjeti do
sljedećeg termički optimalnog područja - i to sa težinom od samo 150 kg,
umjesto mnogo težih akumulatora. Momentalno je Solair 2 kratko pred početkom
serijske proizvodnje. Momentalno najveća jedrilica svijeta nosi ime ETA. Njezin
raspon krila od 31 metra odgovara rasponu krila malog putničkog zrakoplova. Ali
su krila tog zrakoplova debela samo 9 centimetara.Zbog tig dugih i tankih krila
zrakoplov postaje u zraku često nestabilan.
Komplicirani
testovi za vibracije trebaju riješiti navedeni problem.
ETA također raspolaže
pomoćnim motorom. Kod svog prvog leta prošle godine mogla je prvi puta pokazati
svoje izvrsne sposobnosti jedrenja.
Bez zvuka kroz
zrak – rođenje jedrilice
Prije su
postojale jedrilice čiji kostur je bio izrađen od cijevičastih konstrukcija i
presvlakom od tkanine ili kože. Danas su jedrilice u odnosu na to pravi High-Tech
uređaji. Kao i trkači auti formule jedan, one se sastoje od kevlara ili
ugljičnih vlakana. Proizvođači zrakoplova ljepe međusobno više tankih slojeva
kevlara ili ugljičnih vlakana. Nakon toga se trup zrakoplova ostavlja 12 sati u
toplotnoj komori, s ciljem da bi se struktura stvrdnula. Rezultat je vrlo tanka
i ekstremno stabilna vanjska ljuska. Na taj način je težinu zrakoplova moguće
reducirati na samo 350 kg.
„Uzlazni“
vjetrovi drže jedrilice u zraku
Da bi ostao u
zraku, pilot mora koristiti zračne mase koje se uspinju. U stručnom jeziku se
ta pojava naziva termikom. Posebno često se topao zrak koncentrira iznad polja
sa žitaricama. I na planinama nastaju uzlazni vjetrovi: Vjetar horizontalno
pogađa planinu, i nakon toga mijenja smjer prem gore. Još bolje se uzgon može
koristiti kada se dva planinska lanca nalaze jedan neposredno iza drugog. Pilot
tada još bolje može uskoristiti uzgon, a samim time može postići još veću
visinu.
Uz „malu“ pomoću
Ogromna vitla,
koja uvlače preko 1.000 metara dugu užad potrebna su, da bi se jedrilicu
katapultiralo u zrak. Alternativa je tzv. „Avionski šlep“ kod kojeg se
jedrilica pomoću motornog zrakoplova vuče u zrak. Prednosti: pilot može sam
odrediti kako visoko i kamo će ga se odvući. Ali i to ima svoju cijenu:
„Avionski šlep“ je tri puta skuplji od starta pomoću vitla.