Helikopteri su
zahvaljujući svojoj fleksibilnosti nezamijenjivi. Oni mogu svugdje polijetati i
slijetati, kao i lebdjeti na mjestu. U Njemačkoj u prosjeku svake četiri minute
polijeće helikopter kako bi spasio ljudski život. I vojska koristi okretnost i
transportni kapacitet helikoptera, kako nam prikazuju i aktualni događaji u
Bliskom istoku. Nisu samo sposobnosti navedene letjelice impozantne, već je i
upravljanje njima veoma zahtjevno. Da bi se ovladalo helikopterom, potrebno je dugo
i intenzivno obrazovanje.
Helikopteri –
povijest i tehnika
Ideja letjelice
koju bi rotirajuća spirala „vukla“ u zrak već je stara više stoljeća. Već 1943.
je Leonardo da Vinci izradio crteže letjelica sličnih današnjim helikopterima.
Iz tog razdoblja potječe i pojam „helikopter“: on se sastoji od sljedećih
riječi „helix“ (okretanje) i „pteron“ (krilo). Prvi, još avanturistički pokušaj
leta helikopterom bio je krajem 19.st. 1907. se prvi puta helikopter
kratkotrajno dignuo u zrak. Ali su se tek u 20.st poletjeli prvi uistinu za let
sposobni helikopteri. Nakon Drugog svjetskog rata su se te univerzalne letjelic
nevjerojatno brzo počele širiti diljem svijeta.
Tri istovremena
„organa“ za upravljanje
Što su zrakoplovu
krila, helikopteru je rotor: on zahvaljujući svojim okretajima stvara uzgon. Da
bi helikopter uistinu mogao ploetjeti, mora se promijeniti kut krila rotora.
Ona se pomoću „collective pitch-a“; tj. Poluge koja se nalazi pokraj sjedala
pilota postavljaju u kosi položaj. Da bi se helikoper kretao naprijed, natrag
ili bočno, rotor se mora nagnuti u određenom smjeru. U tomslučaju rotor funkcionira slično kao propeler
kod zrakoplova. Za to pilot koristi tzv. „stick“ – neku vrstu joysticka. Da bi
helikopter mirno stajao u zraku i da se ne bi okretao oko vlastite osi,
potreban mu je dodatni manji rotor montiran u repu. Taj rotor se poslužuje
pomoću pedala. Pilot stoga mora neprestano kontrolirati tri organa za kretanje:
zadatak koji iziskuje veoma mnogo vježbe i maksimalnu koncentraciju.
Helikopteri –
moderna obuka pilota
Upravljanje
helikopterom je sve drugo nego jednostavno. Tko npr. u vojsci prolazi obuku za
pilota helikoptera, dozvolu dobiva tek nakon dvije godine. Pretpostavke da bi
se dozvola uopće dobila su izvanredno fizičko zdravlje, kao i veoma visok
stupanj mogućeg psihičkog opterećenja. Aerodinamika, navigacija, tehnika,učenje
leta i meteorologija su predmeti na dnevnom repetoaru. Praktična obuka se nakon
toga obavlja u simulatoru. Simulator odgovara cockpitu helikoptera do
posljednjeg detalja. Budući pilot mora ovdje naučiti kako se ponašati kod svake
moguće smetnje ili neočekivane situacije: npr. loše vidljivosti, kvara motora
ili elektronike, ili čak požara u cockpitu. Tek nakon mnogo sati u simulatoru
pilot smije u pravi helikopter.
Okretni borbeni
stroj „Tiger“ – borbrni helikopter „Tigar“
Moderni
hellikopteri su mogućnosti tehnike gotovo u potpunosti iscrpili. Čak lupinzi i
razni manevri nisu više nikakav problem. Najbržim i najpokretljivijim
helikopterima na svijetu pripada „Tiger“ (Tigar) proizvođača Eurocopter.
Navedeni vojni helikopter se ovisno o verziji može koristiti protiv
neprijateljskih helikoptera, zrakoplova ili tenkova. Još kod brzine od 280 km/h
su riskantni manevri kao što je niski let iznad šumskih puteva s ovim
helikopterom mogući. I to čak noću, jer je na rotoru Tigra montirana
infracrvena kamera.
Transportni
helikopter Sikorsky CH-53
I kod transporta
tereta su helikopteri neizbježni. Današnji transportni helikopteri mogu
transportirati najmanje toliko mase, koliko oni sami teže. Jedan od najvećih i
najjačih transportnih helikoptera je Sikorsky CH-53. On može teret do sedam
tona transportirati na veoma velike udaljenosti.